svi putevi vode...

ponovno igra...

koju već sam igrala -

i već išla sam poznatim,
okolnim putem;
sad već prepoznajem
i, doista, nema potrebe
prolaziti ga ponovno,
ali greškom (?)
ili iz nedokučivog mi razloga (?)
Ili, možda, iz straha (?)
opet eto me tu,
na istom, obilaznom, putu;
oh, prepoznajem ga,
pitam za prečicu,
no opet zadnji dio
izbjeći ne mogu -
moram gore, dizalom,
ali – pod se diže, a strop ne –
visina prostora se smanjuje,
sve dok nisam gotovo
u horizontalnom položaju -
padam na koljena
puzajući izlazim van...

i ponovno sam u sobi

koju htjela sam izbjeći

na samom početku (!?)

i smijem se sebi -

jer, svi putevi vode...