11.12.11.
Zaustavi me…
Dragi,
zaustavi me,
kad krenem
bez staze i puta,
preko šikare
koja put mi gubi;
zaustavi
me,
kada krv
na nogama ostavlja tragove duboke,
a rane
do kostiju prođu;
zaustavi
me,
kad potragu
nastavim,
zaboravljajući
kamo idem;
zaustavi
me,
kad oči
krenu za drugim,
a uha
se ogluše o tebe;
zaustavi
me,
kad
progovorim jezikom zmija,
a
krokodili otvore usta u tromosti svojoj;
zaustavi
me,
kad,
pokušavajući prijeći rijeku,
na mostu
s ovnom zastanem;
zaustavi
me,
kad,
zbog plahosti svoje,
pobjegnem
pred mirisom Tvojim;
zaustavi
me,
kad slonovima
skinem kljove
i
načinim ih nakitom tuđim;
zaustavi
me…
i pusti
da krenem,
Putem Tvojim…