Zamjeranje?

... ono, kad ostane neka rupa... neko razočaranje... neispunjeno očekivanje... izigrano povjerenje... kad se dogode neke stvari koje nas razdvoje...
Dobro, možda to i nije neka rupa... možda su, nakon nekog intenzivnog (karmičkog?) druženja ostale samo tanke vezice koje možemo održavati ljubavlju ili ih zadebljavati zamjeranjima, za neke druge živote...
Zapravo, svaka se veza s vremenom rastoči... u ljubavi...
Sve dok traju, te su veze, zapravo, začinjene nečim drugim... a ljubav ih polako pretvara u fine niti... istinskog života.

Čuđenja

... nad nečijim osobinama/ponašanjem/izgledom...

Da... razmišljala sam, potaknuta tim neobičnim energijama da doista pitam za objašnjenje... no, kad sam pokušavala doći do nekog suvislog pitanja, shvatila sam da bi bilo najbolje, u nekom trenutku, kad me se obaspe time, pitati jesam li nečim povrijedila drugu stranu...

Znam, pojavio bi se i taj obrazac 'osjećaja krivnje'... kriva si, sigurno, jer nema razloga drugog... i zbunjena, bez podrške ikakve, tražila bih tu krivnju koje nije bilo i pokušavala opravdati druge (koji su imali neko 'zaleđe')...

A zdrav razum mi govori (hvala na njemu) da je sve to besmisleno... ali emocijama je teško ovladati...

I doista nema smisla opterećivati se tuđim mišljenjima... doista, sve su to projekcije... i ako ćemo čekati tuđe odobravanje, nećemo daleko stići...

Ako krenemo sami, dogodit će se i podrška za sve što je istinski Put...

Pjesnici

AB Šimić

Pjesnici su čuđenje u svijetu

Oni idu zemljom i njihove oči

velike i nijeme rastu pored stvari

Naslonivši uho

na ćutanje što ih okružuje i muči

pjesnici su vječno treptanje u svijetu

Kako?

Osjeti
Primijeti
Osvijesti
Prihvati

I tek tada možeš pokušati riješiti...

Sagledaj (problem)

Pronađi (mogućnosti)

Učini (što možeš)

Otpusti (očekivanja)

„Ne možemo riješiti svoje probleme razmišljajući na isti način kao kada smo ih stvarali,“

reče Albert Einstein.

Polariteti

ili 8 svjetovnih reakcija: dobitak/gubitak, ugled/sramota, osuda/pohvala, zadovoljstvo/bol

Sve to, naizgled drugačijeg predznaka,
zapravo su krajnje točke koje nas tjeraju
da se neprestano klatimo od-do...
bez zaustavljanja u središtu...
u vječnoj promjeni...

Kako se udaljiti, odvojiti, odvezati od promjenjivih emocija, reakcija?

Kažu da

ispravno razlučivanje (viveka) pomaže...

prvo mentalno...

a zatim i emotivno...

kad sve 'sjedne', nepovratno je...

I izlazimo iz žrvnja kotača...

O vezanostima

zapravo, o okidačima... u vidu ljudi kojima smo okruženi, bez obzira u kojem nam svojstvu prilazili... i možemo li ih se riješiti brže, sporije ili nikako (ljudi)... J

Ajmo sve te 'čudne ljude' promatrati kroz SITUACIJE u kojima ih srećemo, a ne kroz ETIKETE koje smo im zalijepili ili kroz njihovo neispunjavanje NAŠIH OČEKIVANJA J

(dakle, ajmo promatrati svoje vezanosti za neke životne obrasce ;))

Ponekad nam treba malo duže gledanja/promatranja da bismo uočili što DOISTA trebamo gledati...

Pitala sam se, npr, kako to da, neki ljudi dobivaju 'povoljne' prilike, iako ni po kojim (mojim J) kriterijima ne bi to trebali 'zaslužiti'... moje vječno pitanje 'pravde' J)

I onda sam se sjetila par stvari...

Jedna je- priča o tome kako su jednog Učitelja učenici pitali zašto dopušta nekom lopovu da bude s njima, a Učitelj im je odgovorio da je bivanje s njima tom lopovu jedina šansa da postane bolji, odnosno da se odrekne svojih loših navika...

A druga stvar jest pitanje što je doista Guru kripa (milost Učitelja)... Ne bih rekla da to ima veze i sa čim SVJETOVNIM. To je milost koju dobivaš isključivo ZA DUHOVNI razvoj i to tek KAD je 'zaslužiš'... a zasluge ne bi bile negativno razmišljanje, već POZITIVNE misli, riječi, djelovanja...

Procjenjivanje, ocjenjivanje, prosuđivanje i osuđivanje nekoga (bez obzira jesi li 'u (svom) pravu') NE bi bila pozitivna misao, zar ne?

Ciljevi i sredstva

Tražeći izvor izreke

'Cilj opravdava sredstvo', 'The ends justify the means' ili 'Finis santificat media'

(povezuje se s Machiavellijem iako nije njegova izreka),

naiđoh i na forume – doista ima trabunjanja, ali je teško reći što je 'ispravno'...

dok se god vrtimo u krugovima polariteta,

ne možemo izaći iz toga,

a ta izreka ne bih rekla da ima veze s polaritetima,

ubijanjima i slično...

ni u kojem smjeru...

detalj ili cjelina?

iz detalja do cjeline

iz cjeline do detalja...

Uvijek iz jednog prema drugom

i obrnuto,

dok ne dođem do Tebe...

tupost (dullness)

Tupost na nasilje – stalna izloženost nasilju – gubitak zdravih granica.

I prisjetih se nedavno preminule Legende

„Kad sam prvi put bio u Americi tamo sam naučio četiri stvari. Prva je da se čovjeka nikad ne pita za koga glasuje, druga – ne pita ga se koliko zarađuje, treće – ne pita ga se koje je vjeroispovijesti i četvrto – tvoja sloboda seže do moje slobode.“

Pod dojmom...

... Ribanje i ribarsko prigovaranje...

Val - emocije - gorčina... odvojiti se od gorčine i spojiti s ljubavlju... rastočiti u ljubavi...

Toṛo aur đoṛo.

Raskini i (ponovno) spoji.

u toku

Nikad PROTIV (prirode), uvijek U SKLADU s njom – i sve će teći...

u skladu
bistro
jasno

tišina u zvuku

zrikavaca,

valova,

stijena,

sunca...

iz Tebe do Tebe

Iz neuobličenog, kad prihvatiš elemente,

u jednom obliku možeš vidjeti sve,

ako malo dulje gledaš, promatraš, vidiš, dopustiš...

kamo god pogled mi skrene, vidim Tebe...

očekivanja

Biti netko drugi? Zašto?

Kad je ljepota u Bivanju to što jesi!

Tek kad odbacimo ograničenja i obrasce,

možemo živjeti Sebe.

lila

Svatko igra igre svoje, uvjeren da je to jedina igra... a sve se isprepliće... Vidimo samo dio igre koji nam se pokazuje... Na istoj loptici toliko sudbina, koje se povremeno sretnu, pa raziđu, ili se nikad niti ne sretnu, svjesno... I ništa od toga stvarnost nije.

A moj cilj je stvarnost... Do stvarnosti trebam probaviti te servirane mi igre i odbaciti ih kao laž, jer, ako su laž, zašto bi me taknule, zadržale, skrenule s puta?

Brahma satjaṃ đagat mithjā,

đīvo brahmaiva nāparah

Brahman (najviše načelo) je jedina istina, svijet je nestvaran

i, konačno, nema razlike između Brahmana i pojedinačnog jastva.

Vivekaćūḍāmaṇi, Ādi Śaṇkarāćārja

jedno veče...

tražio si zvono i svijeću...
moje je zvono moje tijelo, koje vibrira u skladu s mojim mislima, osjećajima...
svjetlo je moje u srcu... sjećaš se - Ti si ga upalio...

Krugovi

Postoji jedno drvo, sveto drvo, kao što, uostalom, i ostala sveta su (uz kišu, rijeku i sveca)... Ovo ljeto šetalo se oko tog drveta.
Počela sam sa 108 krugova.
Krenuh po srednjoj udaljenosti... opazih tada opasnost– uvučeš se u osjećaj da si došao do blaženstva, čistoće, a zapravo, neprimjetno, uđeš u tupost, omamljenost... Smanjih krug (sjetila sam se mlinskog kamenja i kako izbjeći da budeš samljeven...) i priđoh uz samo drvo... malo vrtoglavice, povremene prepreke, uspinjanja i sagibanja (rekla bih, poniznosti)... i, treba biti budan. Opasnost 'brzog' kruga je hiperaktivnost. Posljednjih 8 krugova sam se opet malo 'raširila' i, konačno, izašla iz kruga. Doista, treba biti svjestan...
Tada Te ugledah... i ponovno uđoh u krug... '1 krug je 1 život'... usporismo, a rijeka duša nabujala je...
Odjednom, začuo se tutanj... kao oluja koja nailazi... moćni OM

I, još jedna asocijacija... naizgled nespojivo?
Ne dirajte moje krugove! (Noli turbare circulos meos!) – Arhimed (287. – 212. pr. Kr.)

Dok

          sjedila sam
                    na klupi nakrivljenoj,
                    nedaleko bambusa,
          pomislih
                    kako neobično prazno je
          poželjeh
                    da dođeš
          i počelo je
                    puhati,
          posvuda naokolo,
          osim na klupi...

Kasnije, navečer,
                    ugledah Te...
          Opet igraš se
               s vjetrom...

Preslikavanje (unutarnjeg na vanjsko)

Kad se osjetiš uhvaćeno u zamku nezadovoljstva...
Počneš se okretati oko sebe, a posvuda isto – kao da izlaza nema... pogledaš lijevo – nered, desno –nered, gore... dolje... pokušavaš promijeniti samo vanjske okolnosti... NIŠTA se ne događa...
I, tek kad zaviriš UNUTRA, vidiš da je otuda sve poteklo... i kada posložiš TU... sve se presloži i TAMO... i opet možeš hodati bez spoticanja...

Dodir

leptira...

tek ovlaš dotaknuo me krilima svojim, u prolazu...

i ostavio predivan trag nježnosti.

dlanovanje

Ugledah zvjezdano nebo i planetu i osjetih da je cijeli svijet doista u mojim očima, u umu... kao da je sve u meni i sve je malo, a opet i ja bijah malenom u svemu tome...

hvatač

Imam osjećaj često
da 'hvatam'
neke tuđe vibracije

i igram po njima,

slabeći...

a dok 'hvatam' Tebe,

sve je sasvim

u redu...

u pokretu

Kada valovi se dignu,
ne pokušavaj pobjeći...
umiri se u središtu

i čekaj,

osluškuj Tišinu.

Tek kada utišamo svoj um,

možemo čuti tajnu

koja čuči u nama.

(Pro)ljetni umor

Ponekad poželim
ostati,
vratiti se,

ali sjetim se

da to nije ono

što tražim,

što moje srce želi...

samo je umor u pitanju,

umor tijela koji sakriva Me.

Tabula rasa

U jednom trenutku

trebamo zaboraviti

sve što smo do sada naučili,

trebamo postati

„prazna ploča“

i dopustiti Njemu da ispiše

nepoznate nam

Riječi.

uz Dan planeta Zemlje

... razmislimo i o EKOLOGIJI misli koja utječe i na ekologiju našeg tijela, duha i okoline...

Pogledajte:

Pismo indijanskog poglavice

Posadite drvo ili...

Posjetite Veganopolis

i još par mrvica...

o odlukama i nazivima 

o licemjerju 

odvojenost

dao si mi ruke, noge, oči...
a ne daš mi da Te vidim, dodirnem, hodam uz Tebe..
čemu ruke, noge, oči ...
kad nema Tebe?

pričao si o povjerenju i ljubavi...

i izgorjeh tu večer u vatri...

suzama je pokušavah ugasiti,

ali tek Ti donio si mir duši

dahom svojim

Uskrsnuh....

... vratih se međ' Žive

kad rekoh 'dosta!'

i izgubih 'prijatelje'...

otvorio se tada novi pogled

na svijet...

svijet unutarnje ljepote...

koji očistiti treba

od silnih gorčina

nakupljenih

izgovorenim i prešućenim

ucjenama...

Ritam daha

udah/zadržavanje daha punih pluća/izdah/zadržavanje daha praznih pluća... puno/tišina, mir punine/prazno/tišina, mir praznine...

Dotaknuvši tebe, dotičem Tebe... a kroz Tebe dolazim do Sebe... i dotičem sebe...

I dođoh do...

... altruizma

„razumijevanje za interese drugoga, požrtvovnost koja se iskazuje prema drugome, spremnost da mu se na razne načine pomogne; nesebičnost, opr. egoizam, sebičnost“ (preuzeto s hrvatskog jezičnog portala)

o sličnostima...

Možemo li govoriti bilo o čemu, pogotovo kritički, ako nismo dovoljno duboko ušli u nešto, dovoljno se dugo bavili nečim... I, koliko je 'dovoljno'? Ponekad je i cijeli život prekratak... Zašto se onda usmjeravati na razlike? Aj'mo se naći u sličnom...

Recimo, u molitvi, meditaciji....

Istražimo malo upute kako moliti, meditirati bilo u kojoj duhovnoj / vjerskoj praksi...

Obratite pažnju na potrebu za povlačenjem, stav, disanje, ponavljanje nečega (ovisno o sklonostima, vjerovanjima...)... gdje su te famozne razlike? U priči o slonu i slijepcima...

I ne, nemojte vjerovati kritičkim tekstovima s usporedbama 'zašto NE' i 'protiv'... Pogledajte tekstove koji govore o konkretnim tehnikama...

Koju god praksu izabrali, izaberite je prema (dobrom) osjećaju – u trbuhu, srcu, zdravom razumu...

... molitive za mir...

O razlikama?

Kad krenemo uspoređivati nešto/nekoga s nečim/nekim, krećemo li od sličnosti ili od različitosti?
Vjerojatno ovisi koliko se (ne)sigurnima osjećamo... koliko se (ne)ugroženima osjećamo... koliko se (ne) bojimo... Ako nam je nešto/netko 'na prvu' nepoznat/o, drugačiji/e, automatski kao da se fokusiramo na različitosti, kao da želimo istaknuti zašto (se) ne bismo smjeli (međusobno) voljeti, poštovati...
Dokle god smo sigurni u svoje stavove, izbore, dokle god sami sebe prihvaćamo, nemamo potrebe naglašavati razlike, već možemo uživati u sličnostima, pa makar one bile negdje duboko skrivene...

Što je to ispod vidljivoga, ispod naše kože... koliko smo doista različiti?

iluzija

... skrivanje od boli, razočaranja, nesigurnosti... strahova

... (do)davanje boja, obrisa... smisla...

... stvaranje svojih svjetova, istina (ili laži)... projekcija, iskrivljenja slika... kao u dvorani s ogledalima... neki će se nasmijati, neki rastužiti ili naljutiti...

Kakvu iluziju njeguješ? S kojim ciljem?

A što kad se iluzija raspline? Za što ćeš se uhvatiti? Po čemu ćeš hodati? Čemu nadat ćeš se?

svaki dan...

Svaka roba ima kupca... i robljem postaje... Sve što činili smo i sami postajemo...

tako, i činitelj i čin i činjenje samo sam...

A Čovjek?... 

6/45

Dobitak/gubitak... postoji li uopće... tko dobiva, a tko gubi?... ponekad više, ponekad manje, a na kraju srednja žalost/radost, ovisno o naočalama/obrascima...
no, ono što početka ni kraja nema... Ono što jesmo uvijek jest, bez rupa i bez izbočina, bez isječaka i dodataka...

Sjetih se, naime, prolazeći pored plakata... i odvede me, preko jednog, do drugog i tako dalje :)..

Meša Selimović: Derviš i smrt, "Svjetlost", Sarajevo, 1967. - Treće izdanje

Bismilahir-rahmanir-rahim!

Pozivam za svjedoka mastionicu i pero i ono što se perom piše;

Pozivam za svjedoka nesigurnu tamu sumraka i noć i sve što ona oživi;

Pozivam za svjedoka sudnji dan, i dušu što sama sebe kori;

Pozivam za svjedoka vrijeme, početak i svršetak svega

— da je svaki čovjek uvijek na gubitku. [Iz Kur-ana]

KUR'AN, bosanski prijevod Besim Korkut

103. Al-'Asr - Vrijeme

Mekka - 3 ajeta

Bismillahi rrahmani rrahim

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Tako mi vremena - 

čovjek, doista, gubi,

samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.

Īśopaniṣad

OM pūrṇamadaḥ pūrṇamidam pūrṇāt pūrṇamudacyate

pūrṇasya pūrṇamādāya pūrṇamevāvaśiṣyate

OM śāntiḥ śāntiḥ śāntiḥ

OM Onaj je potpun, ovaj je potpun. Iz tog potpunog izranja ovo potpuno.

Makneš li tu potpunost iz one potpunosti, ono i dalje ostaje potpuno.

OM mir, mir, mir

iz-m(i)jena

na izmaku noći, dok ni ptice još ne bude svijet oko sebe, tek vibracija pokrenuta daškom vjetra ili kapljom znoja prirode, tama je najjača... pred osvit dana... rađanje...

danju, dok vrtlog me nosi, tražim točku, mjesto - dovoljno čvrsto da ostanem, bez sidra, ipak - da dopusti letove

a kada dan se povlači, ostavlja za sobom pregršt boja, doživljaja... i prepušta noći počinak...

svitanje

što sam duže budna, svjesnija sam tame oko sebe....

... ali i dublje uživam u svjetlosti pred kojom tama se povlači...

raspršenost

u poljima nemoći

rijekama sumnji

po planinama strahova

kad snagu svoju trošim

raspršivši se

oko tebe

u Sebi nestajem