Dan planeta Zemlja

osjećaš li

moje disanje

vidiš li

moju ljepotu

možeš li

zagrliti me

a da ne gušiš me?

3 minute i 54 sekunde

zamisli

da otvoriš ladicu
u koju si godinama
samo bacao stvari,
jedne preko drugih...

i jednog dana

otvorim tu ladicu,

prepunjenu,

i više je zatvoriti ne mogu

i kreneš slagati

... ostaviti...

... ili baciti...

što sa svim tim???

hoćeš li...
... pobacati sve, bez razlike...
... silom zatvoriti ladicu...
... promisliti - što ostaviti, što odbaciti...

hoću li...

moći prepoznati

što zaboravih

... na dnu

nekoliko puta...

uzmeš i ostaviš,

vratiš i promisliš,

... osjećaš i prisjećaš se

dok, konačno...
ladicu ne isprazniš
i sve ne iskoristiš!

... nešto za reciklažu

... nešto za zakapanje

... nešto za slanje dalje

dok se potpuno

ne oslobodiš...

... tereta

bez napora

Točno u podne

sjela sam

–

Kamen intuicije,

Sunce,

Beskonačnost,

Ime Tvoje,

Dah...

svjesna zvukova, mirisa, vjetra i topline izvana...

pomislih

-

nestaje, rastače se sve

što ne pripada

mome biću...

bez napora

ono kad

... osjetiš da je put čist...

Došla sam,

uronila u stazu,

nakon nekoliko koraka,

brza, skladna, lagana,

došla do središta...

osjetila

otvaranje, prihvaćanje, slobodu, mir...

i jednako tako, bez teškoća,

vratila se u svijet

i nastavila dalje...

I kratko upozorenje,

za budnost,

odbacivanje utega,

mogućnost podrške

i spremnost za neočekivanje...

... osjetiš podržavanje Sve-mira...

labud

Ponekad na valu, ponekad ispod,
svejedno plivam, plovim,
lovim dah i sunce, vjetar i kapi kiše...
i dišem, dišem,

jer 'ja sam to'

सो ऽहम्

so 'ham

pokušaji

Često pokušavamo kroz razmjenu riječi doći do suštine...
I, još se češće, zapetljamo u zvukovima riječi, i svojih i tuđih, misli, koje samo krenu izvirati...

U tišini je rješenje, a ne u buci...

... što me podsjetilo na koan...

„Ako je zvuk dvije ruke pljesak, što je zvuk jedne ruke?“

školjka

Primi

u svoju školjku

šum žubora vode

i ponesi ga

... olakšat će ti

Dušu

u vremenima suše...

... vibriram...

na najmanji šum,

najnježniji dodir,

na vlati trave,

na dah...

kao da sam

cijelo vrijeme

na rubu...

na rubu provalije...

... vibriram... u skladu s Tobom...

biti u

Nema drugog načina, osim ljubavi... jer sve ostalo je u suprotnosti...

Neka budem u Ljubavi, bez obzira što se događalo oko mene.

samoća?

Poistovjećivanje... prilagođavanje – svom Višem, a ne svom nižem biću... cijena može biti samoća svjetovna, ali je nagrada Ljubav iz dubine Duše.

slobodno?

Zašto se ne osjećamo slobodnima? Možda zbog dojma da se moramo ponašati po određenim obrascima da bi bili prihvaćeni, voljeni...

Istinska sloboda doista se može postići samo iznutra, a vanjska je ionako relativna... ali, nije loše poigravanje sa 'zakonima' koji vrijede samo za jednakije :)