ponedjeljak, 18. srpnja 2016.

Ogrlica

... oku nevidljiva
guši me u snu
vrat mi poginjući
... rasteže svoje
duge, svilene,
neraskidive niti
oko ruku, nogu,
tijela,
sputavajući...
... dok ne otkrijem
kako čvor odvezati
o koji vječno zapinjem...
čvor kad razvežem,
sebe odvezujem,
dišem...
Ogrlicu nosim i dalje
ali težine nema više,
ni gušenja
... lagana,
na suncu
blista

Nema komentara:

Objavi komentar