neizrecivo I - iz korica...

22.08.12.

iz korica...

izvadio si mač

boreći se

s onim koji nisam ja...

Tvoj mač plave boje,

osvjetljen svjetlom Tvojim,

usijan Ljubavlju Tvojom...

a moj

crven,

vruć,

slab,

i tvrdoglav,

ah, uporan do boli...

spuštala sam ga...

i dizala...

ne znajući što mi je činiti,

ni zašto,

ali morala sam.

a Ti?

otvorio si mačem svojim

posudu moju,

iz koje prelijevala se

sva bijeda svijeta ovog,

sve mržnje i pohlepe,

ljubomore i strasti...

i pustio

neka curi...

čekao si...

prišao si,

obrisao mi čelo

ljubavlju svojom, nježnošću, brižnošću

ponovno se odmaknuo...

čekao, čekao...

strpljivo čekao...

kad glava bi mi klonula

od boli i muke i smrada,

prišao si

podigao je

da se ne ugušim jezikom svojim...

i ponovno si se odmaknuo,

da ne smetaš...

(znaš da sam nervozna kad boli...)

bio si dovoljno daleko

da ne smetaš

i dovoljno blizu

da dotrčiš

kad Te pozovem.

I još uvijek si tu,

sa mačem

(i napitkom iscjeljujućim)

...