nedjelja, 8. rujna 2019.

neizrecivo I - Sjećam se


08.12.10.
Sjećam se

Zorom, na uzvišenju, dočekah Te
ne očekujući Tvoj oblik;
Prepoznah Te u sebi, oko sebe i ostadoh zapanjena
Tvojom skromnošću;
Bili smo Jedno, i ostadosmo Jedno, iako zaboravih.
Puštao si me da se varam, tražeći dodire;
Govorio si mi nemoj kad nisam ni znala što činim,
vjerujući da sam još uvijek samo Tvoja.
Puštao si me da grubo padnem na zemlju, da ugledam svoju varku,
misleći da si Ti izvan mene, da si me ostavio da kušam ostatke.
Sad, kad sam ovdje, pitam se, u strahu,
jesam li Te otjerala, ili pritajen čekaš
da Te pustim iz tamnice svojih zabluda.
Stojim pred provalijom,
gledajući nemani ispod sebe,
umjesto da pogledam prema Tebi.
Još mi malo vremena treba;
znam pred Tobom je vječnost,
a ja sam umorna od trenutaka.
Dolazim, dolazim…

Nema komentara:

Objavi komentar