Vjetar je raznosio
zvukove zvona.
Nisam saznala kome.
zapisi iz nutrine...
zvuk dodira kockica leda
s oblom površinom stakla
obojanom cvrenom tekućinom
vrati me u vrijeme
iz kojeg izašao nisi
utopivši se u lažnom mirisu
samosažaljevanja
tražeći publiku
koja uporno nestaje
tko će dodati ti led razblažujući tugu i bol, kad ostaneš sam?
vidim tvoju bol,
skrivenu iza osmijeha;
vidim je u tvojim očima
zagasitog sjaja, negdje, iza...
osjećam tvoju bol,
prikrivenu iza gomile
koja te okružuje;
osjećam je
u svojim kostima,
jer svi smo jedno.
što ću učiniti s njom?
hoću li pobjeći?
sakriti se?
ili ću ući u sebe,
pronaći te tamo
i iscijeliti je?