15.12.12.
nakon Susreta...
iznenađenje.
i rezerviranost.
veliko olakšanje,
sloboda,
bez ovisnosti...
i konačno, pitanje,
da li te volim...
tražila sam odgovor u sebi,
ali ga nisam nalazila,
osjećala sam se čudno,
titravo,
budno
...
nisam ti mogla reći da te volim...
ne mogu još uvijek...
i ne znam hoću li više moći...
uživala sam u tebi,
nisam se željela maknuti od tebe,
željela sam doći k tebi,
i ostati,
ali nisam ti mogla reći da te volim...
te su mi riječi čudno
i strano zvučale,
čak malo isprano,
i nevjerodostojno...
možda, kad bih ti rekla
da sam ih osjetila
kao riječi razdvajanja,
a ja sam se osjećala spojenom...
nisam ih mogla izreći...
kad bih ti rekla da te volim,
značilo bi da nismo Jedno,
a lagat ne mogu.
Nema komentara:
Objavi komentar