četvrtak, 9. siječnja 2020.

neizrecivo I - zlato


21.03.11.
zlato

spustih se do rijeke,
preusmjerih joj tok
da ublažim struju,
uzeh posudu,
primjerenu,
i zagrabih…

polako, polako,
ispirah iz vode
grumenje blata, zemlje, pijeska…
da, ispirah svo kamenje,
pijesak sav, koji skupljah,
misleći da to je prava vrijednost…

tražim ono sitnije od pijeska,
teže od vode, ono,
oku nevidljivo, ono,
toliko skriveno,
što vrijedi samo na burzi Ljubavi

Nema komentara:

Objavi komentar