21.03.11.
zlato
spustih
se do rijeke,
preusmjerih
joj tok
da ublažim
struju,
uzeh
posudu,
primjerenu,
i zagrabih…
polako,
polako,
ispirah
iz vode
grumenje
blata, zemlje, pijeska…
da,
ispirah svo kamenje,
pijesak
sav, koji skupljah,
misleći
da to je prava vrijednost…
tražim
ono sitnije od pijeska,
teže od
vode, ono,
oku nevidljivo,
ono,
toliko
skriveno,
što vrijedi
samo na burzi Ljubavi
Nema komentara:
Objavi komentar