Bujica osjećaja, misli, riječi,
pretvorila se u
stvarnost,
nasukala me na
otok.
otok koji pruža
mir,
ali i tugu samoće.
Silina vode
kamen samljela je
u pijesak koji klizi
niz prste, neuhvatljiv
i beskoristan bez vode nove.
Promatram rijeku
izvor čiji iz dubina
u pustinju život dovodi.
Mogu li bujicu ukrotiti
i pustiti slobodan tok?
Nema komentara:
Objavi komentar