07.02.11.
U pećini podsvijesti svoje
ugledah
biljku bez vode i svjetlosti,
rasute medvjede
koje pomno skupljah…
Povlačim
se prema cesti
na koju
avion pada, razdvajajući se…
Silazim
u dubine
bijesa
na tebe.
Ovaj
put,
ne
možeš mi pobjeći.
Sakupih
medvjede,
napojih
biljku,
stavih
je na svjetlo
i
odšetah u nebo…
Nema komentara:
Objavi komentar