10.10.13.
ponovno i ponovno
dok vadim te iz vode,
zabljesnut ljušturama mojim,
skidaš ih, jedući sebe
na leđima mojim
svijet tvoj stoji,
a ti ne vidiš dalje od neba
kljovima svojim
dižem tvoje tlo,
a ti gaziš ga nemilice
lavljom kandžom
rasparavši bahatost tvoju
izvlačim te iz vatre
zar koraci tvoji mjera su?
patuljčevim korakom
prelazim granice uma tvoga...
sjekirom svojom
jezera punim
krvlju tvojom
s majmunima
mora prelazim
oteto vraćajući
rađam se iz utroba dviju,
u boje dvije, s mačem, i lukom
plešući
na konju svijetlom jašući,
slobodu nosim ti
od oklopa tvojih
Nema komentara:
Objavi komentar