06.04.12.
Srastanje
Vrpca Pupčana
ponovno zacjeljuje,
spajajući se sa tvojom,
povezujući Prostore udaljene,
koji tragali su,
jedno za drugim,
svo ovo Vrijeme.
Oh,
i Srce,
i Trbuh,
i Čelo,
i Grlo
Jednim postaju.
Oh,
zar Tvoja sam,
ipak,
Polovica?
Oh,
zar Moj si,
ipak,
nedostajući Dio?
Zar putevi naši
tako se spojiše,
da jednakim postaju,
Zauvijek?
Nema komentara:
Objavi komentar