08.03.11.
Kamo srce vuče…
Probudih
se,
osjećajući
te oko sebe,
obgrljena
tvojom zaštitom…
Pokušah
ustati,
tvoj
zagrljaj se pretvori u okov,
okov
koji ne da da se pokrenem…
Ugledah,
sebe
kako sjedim za tvojim stolom,
dok
druga čeka u sjeni mirno red svoj…
Hodam,
pod
kišom, poljima riže, u vodi do koljena,
moleći
te da me pustiš… kamo me srce vuče…
Nema komentara:
Objavi komentar