neizrecivo I - Potraga

24.07.10.

Potraga

Krenuh prema Tebi,

zastadoh.

Moje srce i dalje trči za Tobom,

a ja stojim, bez riječi, neizreciva.

Ti čekaš moj korak

da kreneš po mene,

a ja ga ne činim

i ne prepoznajem

jer tu si, svuda, oko mene,

kao u dvorani s ogledalima.

Koji je Tvoj pravi lik

prema kojem želim ići,

do kojeg želim doći?

Smiješ se, a Tvoje oči tužno me traže i govore

- dođi, dođi, čekam Te,

prepoznaj me,

lako je, lakše nego se čini,

samo se nemoj bojati,

nemoj se bojati nepoznatog.

Nazirem Te,

ali krećem ka poznatom,

znajući da to je samo odraz,

želeći odgoditi potragu za Tobom.

Zašto? Zašto?

Što ako Te ipak nema?

Ali otkud odraz

ako Te nema?

Otkud odraz?