31.05.10.
Pas lutalica
vidjela sam te
gdje uplašen
lutaš od skupine
do skupine
tražeći
mašući repom
njušeći
ali ne nalaziš
vidjela sam te
gdje lutaš
od dvorišta do dvorišta
dobivaš hranu
ili ne
i lutaš dalje
mašući repom
ali izgubljen
i bilo mi je žao
što si izgubljen
a tako nježan
i zaigran
vidjela sam i nas
da jesmo i nismo
zajedno
vidjela sam
ali nisam željela
gledati
vidjela sam i sebe
samu na smetlištu
i uplaših se
i upitah zato
ne, nije trebalo biti tako
sjetih se
rasne ljepotice
sa pametnom glavom
i snom umjetnice
kako gleda
prazna pogleda
i oronula tijela
zbog lažne ljubavi
pitala sam se
zašto
smo tamo gdje jesmo
i ugledah
zavist i
zbunjenost
i vidjeh
trag slobode
pred sobom
osjetih i tugu
što je ipak sve
laž
sa tragovima
istine
da, lijepo je bilo imati
osjećaj pripadnosti
nakon vjetrometine
no, istinska pripadnost…
Nema komentara:
Objavi komentar