zapravo, o okidačima... u vidu ljudi kojima smo okruženi,
bez obzira u kojem nam svojstvu prilazili... i možemo li ih se riješiti brže, sporije
ili nikako (ljudi)... J
Ajmo sve te 'čudne ljude' promatrati kroz SITUACIJE u
kojima ih srećemo, a ne kroz ETIKETE koje smo im zalijepili ili kroz njihovo neispunjavanje
NAŠIH OČEKIVANJA J
(dakle, ajmo promatrati svoje vezanosti za neke životne
obrasce ;))
Ponekad nam treba malo duže gledanja/promatranja da bismo
uočili što DOISTA trebamo gledati...
Pitala sam se, npr, kako to da, neki ljudi dobivaju 'povoljne'
prilike, iako ni po kojim (mojim J) kriterijima ne bi to trebali 'zaslužiti'... moje
vječno pitanje 'pravde' J)
I onda sam se sjetila par stvari...
Jedna je- priča o tome kako su jednog Učitelja učenici
pitali zašto dopušta nekom lopovu da bude s njima, a Učitelj im je odgovorio da
je bivanje s njima tom lopovu jedina šansa da postane bolji, odnosno da se
odrekne svojih loših navika...
A druga stvar jest pitanje što je doista Guru kripa (milost
Učitelja)... Ne bih rekla da to ima veze i sa čim SVJETOVNIM. To je milost koju
dobivaš isključivo ZA DUHOVNI razvoj i to tek KAD je 'zaslužiš'... a zasluge ne
bi bile negativno razmišljanje, već POZITIVNE misli, riječi, djelovanja...
Procjenjivanje, ocjenjivanje, prosuđivanje i osuđivanje
nekoga (bez obzira jesi li 'u (svom) pravu') NE bi bila pozitivna misao, zar
ne?
Nema komentara:
Objavi komentar