na izmaku noći, dok ni ptice još ne bude svijet oko sebe,
tek vibracija pokrenuta daškom vjetra ili kapljom znoja prirode, tama je
najjača... pred osvit dana... rađanje...
danju, dok vrtlog me nosi, tražim točku, mjesto - dovoljno
čvrsto da ostanem, bez sidra, ipak - da dopusti letove
a kada dan se povlači, ostavlja za sobom pregršt boja,
doživljaja... i prepušta noći počinak...
Nema komentara:
Objavi komentar