o sličnostima...

Možemo li govoriti bilo o čemu, pogotovo kritički, ako nismo dovoljno duboko ušli u nešto, dovoljno se dugo bavili nečim... I, koliko je 'dovoljno'? Ponekad je i cijeli život prekratak... Zašto se onda usmjeravati na razlike? Aj'mo se naći u sličnom...

Recimo, u molitvi, meditaciji....

Istražimo malo upute kako moliti, meditirati bilo u kojoj duhovnoj / vjerskoj praksi...

Obratite pažnju na potrebu za povlačenjem, stav, disanje, ponavljanje nečega (ovisno o sklonostima, vjerovanjima...)... gdje su te famozne razlike? U priči o slonu i slijepcima...

I ne, nemojte vjerovati kritičkim tekstovima s usporedbama 'zašto NE' i 'protiv'... Pogledajte tekstove koji govore o konkretnim tehnikama...

Koju god praksu izabrali, izaberite je prema (dobrom) osjećaju – u trbuhu, srcu, zdravom razumu...

... molitive za mir...

O razlikama?

Kad krenemo uspoređivati nešto/nekoga s nečim/nekim, krećemo li od sličnosti ili od različitosti?
Vjerojatno ovisi koliko se (ne)sigurnima osjećamo... koliko se (ne)ugroženima osjećamo... koliko se (ne) bojimo... Ako nam je nešto/netko 'na prvu' nepoznat/o, drugačiji/e, automatski kao da se fokusiramo na različitosti, kao da želimo istaknuti zašto (se) ne bismo smjeli (međusobno) voljeti, poštovati...
Dokle god smo sigurni u svoje stavove, izbore, dokle god sami sebe prihvaćamo, nemamo potrebe naglašavati razlike, već možemo uživati u sličnostima, pa makar one bile negdje duboko skrivene...

Što je to ispod vidljivoga, ispod naše kože... koliko smo doista različiti?

iluzija

... skrivanje od boli, razočaranja, nesigurnosti... strahova

... (do)davanje boja, obrisa... smisla...

... stvaranje svojih svjetova, istina (ili laži)... projekcija, iskrivljenja slika... kao u dvorani s ogledalima... neki će se nasmijati, neki rastužiti ili naljutiti...

Kakvu iluziju njeguješ? S kojim ciljem?

A što kad se iluzija raspline? Za što ćeš se uhvatiti? Po čemu ćeš hodati? Čemu nadat ćeš se?

svaki dan...

Svaka roba ima kupca... i robljem postaje... Sve što činili smo i sami postajemo...

tako, i činitelj i čin i činjenje samo sam...

A Čovjek?... 

6/45

Dobitak/gubitak... postoji li uopće... tko dobiva, a tko gubi?... ponekad više, ponekad manje, a na kraju srednja žalost/radost, ovisno o naočalama/obrascima...
no, ono što početka ni kraja nema... Ono što jesmo uvijek jest, bez rupa i bez izbočina, bez isječaka i dodataka...

Sjetih se, naime, prolazeći pored plakata... i odvede me, preko jednog, do drugog i tako dalje :)..

Meša Selimović: Derviš i smrt, "Svjetlost", Sarajevo, 1967. - Treće izdanje

Bismilahir-rahmanir-rahim!

Pozivam za svjedoka mastionicu i pero i ono što se perom piše;

Pozivam za svjedoka nesigurnu tamu sumraka i noć i sve što ona oživi;

Pozivam za svjedoka sudnji dan, i dušu što sama sebe kori;

Pozivam za svjedoka vrijeme, početak i svršetak svega

— da je svaki čovjek uvijek na gubitku. [Iz Kur-ana]

KUR'AN, bosanski prijevod Besim Korkut

103. Al-'Asr - Vrijeme

Mekka - 3 ajeta

Bismillahi rrahmani rrahim

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Tako mi vremena - 

čovjek, doista, gubi,

samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.

Īśopaniṣad

OM pūrṇamadaḥ pūrṇamidam pūrṇāt pūrṇamudacyate

pūrṇasya pūrṇamādāya pūrṇamevāvaśiṣyate

OM śāntiḥ śāntiḥ śāntiḥ

OM Onaj je potpun, ovaj je potpun. Iz tog potpunog izranja ovo potpuno.

Makneš li tu potpunost iz one potpunosti, ono i dalje ostaje potpuno.

OM mir, mir, mir

iz-m(i)jena

na izmaku noći, dok ni ptice još ne bude svijet oko sebe, tek vibracija pokrenuta daškom vjetra ili kapljom znoja prirode, tama je najjača... pred osvit dana... rađanje...

danju, dok vrtlog me nosi, tražim točku, mjesto - dovoljno čvrsto da ostanem, bez sidra, ipak - da dopusti letove

a kada dan se povlači, ostavlja za sobom pregršt boja, doživljaja... i prepušta noći počinak...