hvatač

Imam osjećaj često
da 'hvatam'
neke tuđe vibracije

i igram po njima,

slabeći...

a dok 'hvatam' Tebe,

sve je sasvim

u redu...

u pokretu

Kada valovi se dignu,
ne pokušavaj pobjeći...
umiri se u središtu

i čekaj,

osluškuj Tišinu.

Tek kada utišamo svoj um,

možemo čuti tajnu

koja čuči u nama.

(Pro)ljetni umor

Ponekad poželim
ostati,
vratiti se,

ali sjetim se

da to nije ono

što tražim,

što moje srce želi...

samo je umor u pitanju,

umor tijela koji sakriva Me.

Tabula rasa

U jednom trenutku

trebamo zaboraviti

sve što smo do sada naučili,

trebamo postati

„prazna ploča“

i dopustiti Njemu da ispiše

nepoznate nam

Riječi.

uz Dan planeta Zemlje

... razmislimo i o EKOLOGIJI misli koja utječe i na ekologiju našeg tijela, duha i okoline...

Pogledajte:

Pismo indijanskog poglavice

Posadite drvo ili...

Posjetite Veganopolis

i još par mrvica...

o odlukama i nazivima 

o licemjerju 

odvojenost

dao si mi ruke, noge, oči...
a ne daš mi da Te vidim, dodirnem, hodam uz Tebe..
čemu ruke, noge, oči ...
kad nema Tebe?

pričao si o povjerenju i ljubavi...

i izgorjeh tu večer u vatri...

suzama je pokušavah ugasiti,

ali tek Ti donio si mir duši

dahom svojim

Uskrsnuh....

... vratih se međ' Žive

kad rekoh 'dosta!'

i izgubih 'prijatelje'...

otvorio se tada novi pogled

na svijet...

svijet unutarnje ljepote...

koji očistiti treba

od silnih gorčina

nakupljenih

izgovorenim i prešućenim

ucjenama...

Ritam daha

udah/zadržavanje daha punih pluća/izdah/zadržavanje daha praznih pluća... puno/tišina, mir punine/prazno/tišina, mir praznine...

Dotaknuvši tebe, dotičem Tebe... a kroz Tebe dolazim do Sebe... i dotičem sebe...

I dođoh do...

... altruizma

„razumijevanje za interese drugoga, požrtvovnost koja se iskazuje prema drugome, spremnost da mu se na razne načine pomogne; nesebičnost, opr. egoizam, sebičnost“ (preuzeto s hrvatskog jezičnog portala)

o sličnostima...

Možemo li govoriti bilo o čemu, pogotovo kritički, ako nismo dovoljno duboko ušli u nešto, dovoljno se dugo bavili nečim... I, koliko je 'dovoljno'? Ponekad je i cijeli život prekratak... Zašto se onda usmjeravati na razlike? Aj'mo se naći u sličnom...

Recimo, u molitvi, meditaciji....

Istražimo malo upute kako moliti, meditirati bilo u kojoj duhovnoj / vjerskoj praksi...

Obratite pažnju na potrebu za povlačenjem, stav, disanje, ponavljanje nečega (ovisno o sklonostima, vjerovanjima...)... gdje su te famozne razlike? U priči o slonu i slijepcima...

I ne, nemojte vjerovati kritičkim tekstovima s usporedbama 'zašto NE' i 'protiv'... Pogledajte tekstove koji govore o konkretnim tehnikama...

Koju god praksu izabrali, izaberite je prema (dobrom) osjećaju – u trbuhu, srcu, zdravom razumu...

... molitive za mir...

O razlikama?

Kad krenemo uspoređivati nešto/nekoga s nečim/nekim, krećemo li od sličnosti ili od različitosti?
Vjerojatno ovisi koliko se (ne)sigurnima osjećamo... koliko se (ne)ugroženima osjećamo... koliko se (ne) bojimo... Ako nam je nešto/netko 'na prvu' nepoznat/o, drugačiji/e, automatski kao da se fokusiramo na različitosti, kao da želimo istaknuti zašto (se) ne bismo smjeli (međusobno) voljeti, poštovati...
Dokle god smo sigurni u svoje stavove, izbore, dokle god sami sebe prihvaćamo, nemamo potrebe naglašavati razlike, već možemo uživati u sličnostima, pa makar one bile negdje duboko skrivene...

Što je to ispod vidljivoga, ispod naše kože... koliko smo doista različiti?