14.12.11.
ponavljanje
uhvatih
mamac,
mamac
iluzije;
zapletoh
se u mrežu,
mrežu
zablude;
koprcam
se,
sve
jače tonući,
u živom
blatu,
živom blatu nepostojanja…ponedjeljak, 3. kolovoza 2020.
nedjelja, 2. kolovoza 2020.
neizrecivo I - davno… daleko…
13.12.11.
davno… daleko…
kažeš
mi…
… da
nisam Ja to
o čemu
pišem…
zar
netko bi slušao
o Meni?
zar
netko bi povjerovao
onome
što pričaš?
… da
stojim na Zemlji,
sa obje
noge, čvrsta;
… da
noge su mi bose,
a kosa
raspletena,
… na
vjetru…
… da
halje mi vijore,
nehajno
opuštene,
… na
jedru tijelu…
… da u
rukama držim
Mjesec
i
Sunce?
… dok
pogled mi nestaje
negdje
u Daljini…
zar netko
bi živio
tako? danas?
subota, 1. kolovoza 2020.
neizrecivo I - utočište
12.12.11.
bilo je
to
moje
posljednje,
vanjsko,
utočište;
otud
tolika gorčina;
više
nema mjesta…
u koje
vjerujem,
za koje
vjerujem
da mi
može pružiti
zaštitu,
sigurnost…
osim
tebe, koji si unutar;
više
nema mjesta…
na koje
bih mogla
nasloniti
glavu…
sjećaš
li se tih riječi?
sve
više
na
vjetrometini,
bez
zaklona…
dok
vjetar hladan puše
i nosi
pred sobom sve…
što je
dobro… da nestane…
što je
dobro… da raznese sve…
zablude...
ostani,
samo, stajati…
jer, teško
je dići se
dok
orkan bjesni…
Pretplati se na:
Postovi (Atom)