Zašto se ne osjećamo slobodnima? Možda zbog dojma da se moramo ponašati po određenim obrascima da bi bili prihvaćeni, voljeni... Istinska sloboda doista se može postići samo iznutra, a vanjska je ionako relativna... ali, nije loše poigravanje sa 'zakonima' koji vrijede samo za jednakije :)
Svatko od nas zaslužuje biti sretan, ali hoćemo li biti sretni ovisi samo o nama samima... niti možemo ikoga učiniti trajno sretnim, niti trebamo biti tužni ako su drugi ljubomorni na našu sreću... sreća je u nama i svatko je treba sam pronaći i zadržati... možemo samo pomagati nekome da je pokuša prepoznati i možemo izbjegavati da rastužujemo (namjerno) nekoga, ali sve ostalo je izvan naše moći prema drugima.
Doista, svatko je kovač vlastite sreće...
A kad smo već kod kovača, sjetih se Matrice i gospodina Smitha... simbola ega našeg... Ego je tu da nas štiti, u ovom smrtnom svijetu, ali kad prijeđemo granice, kad strah počne dominirati i kad se poistovijetimo s egom, on gubi svoju zaštitničku funkciju i razara nas.