biti u

Nema drugog načina, osim ljubavi... jer sve ostalo je u suprotnosti...

Neka budem u Ljubavi, bez obzira što se događalo oko mene.

samoća?

Poistovjećivanje... prilagođavanje – svom Višem, a ne svom nižem biću... cijena može biti samoća svjetovna, ali je nagrada Ljubav iz dubine Duše.

slobodno?

Zašto se ne osjećamo slobodnima? Možda zbog dojma da se moramo ponašati po određenim obrascima da bi bili prihvaćeni, voljeni...

Istinska sloboda doista se može postići samo iznutra, a vanjska je ionako relativna... ali, nije loše poigravanje sa 'zakonima' koji vrijede samo za jednakije :)

sputavanje

... ako spadaš u 'stvorenja s posebnim potrebama',

onda je stavljanje u 'normalne okvire'

sputavanje, zar ne? ;))))

u krajnosti

snaga i nemoć istovremeno u meni...

cjenkanje?

možeš li novcem

platiti neprocjenjivo?

uvijek ćeš osjećati dug,

dok ne spoznaš čime ga vratiti.

neprocjenjivo

neprocjenjivim

vraćaš.

iron(wo)man?

pred trku

otpori

poticanje

pobjeda

usprkos

ponavljanje

razni ljudi

etape razne

potičem...

Putovanje

Bježala sam...

trčala...

u slobodu

Ostadoh sama,

jer suputnicima mojim

svidio se pogled samo,

ne i osjećaj...

Samopoštovanje i sreća

Zaslužujem li?

Svatko od nas zaslužuje biti sretan, ali hoćemo li biti sretni ovisi samo o nama samima... niti možemo ikoga učiniti trajno sretnim, niti trebamo biti tužni ako su drugi ljubomorni na našu sreću... sreća je u nama i svatko je treba sam pronaći i zadržati... možemo samo pomagati nekome da je pokuša prepoznati i možemo izbjegavati da rastužujemo (namjerno) nekoga, ali sve ostalo je izvan naše moći prema drugima.

Doista, svatko je kovač vlastite sreće...

A kad smo već kod kovača, sjetih se Matrice i gospodina Smitha... simbola ega našeg... Ego je tu da nas štiti, u ovom smrtnom svijetu, ali kad prijeđemo granice, kad strah počne dominirati i kad se poistovijetimo s egom, on gubi svoju zaštitničku funkciju i razara nas.

Kako ga pobijediti? ..:)

Zamjeranje?

... ono, kad ostane neka rupa... neko razočaranje... neispunjeno očekivanje... izigrano povjerenje... kad se dogode neke stvari koje nas razdvoje...
Dobro, možda to i nije neka rupa... možda su, nakon nekog intenzivnog (karmičkog?) druženja ostale samo tanke vezice koje možemo održavati ljubavlju ili ih zadebljavati zamjeranjima, za neke druge živote...
Zapravo, svaka se veza s vremenom rastoči... u ljubavi...
Sve dok traju, te su veze, zapravo, začinjene nečim drugim... a ljubav ih polako pretvara u fine niti... istinskog života.