jedno veče...

tražio si zvono i svijeću...
moje je zvono moje tijelo, koje vibrira u skladu s mojim mislima, osjećajima...
svjetlo je moje u srcu... sjećaš se - Ti si ga upalio...

Krugovi

Postoji jedno drvo, sveto drvo, kao što, uostalom, i ostala sveta su (uz kišu, rijeku i sveca)... Ovo ljeto šetalo se oko tog drveta.
Počela sam sa 108 krugova.
Krenuh po srednjoj udaljenosti... opazih tada opasnost– uvučeš se u osjećaj da si došao do blaženstva, čistoće, a zapravo, neprimjetno, uđeš u tupost, omamljenost... Smanjih krug (sjetila sam se mlinskog kamenja i kako izbjeći da budeš samljeven...) i priđoh uz samo drvo... malo vrtoglavice, povremene prepreke, uspinjanja i sagibanja (rekla bih, poniznosti)... i, treba biti budan. Opasnost 'brzog' kruga je hiperaktivnost. Posljednjih 8 krugova sam se opet malo 'raširila' i, konačno, izašla iz kruga. Doista, treba biti svjestan...
Tada Te ugledah... i ponovno uđoh u krug... '1 krug je 1 život'... usporismo, a rijeka duša nabujala je...
Odjednom, začuo se tutanj... kao oluja koja nailazi... moćni OM

I, još jedna asocijacija... naizgled nespojivo?
Ne dirajte moje krugove! (Noli turbare circulos meos!) – Arhimed (287. – 212. pr. Kr.)

Dok

          sjedila sam
                    na klupi nakrivljenoj,
                    nedaleko bambusa,
          pomislih
                    kako neobično prazno je
          poželjeh
                    da dođeš
          i počelo je
                    puhati,
          posvuda naokolo,
          osim na klupi...

Kasnije, navečer,
                    ugledah Te...
          Opet igraš se
               s vjetrom...

Preslikavanje (unutarnjeg na vanjsko)

Kad se osjetiš uhvaćeno u zamku nezadovoljstva...
Počneš se okretati oko sebe, a posvuda isto – kao da izlaza nema... pogledaš lijevo – nered, desno –nered, gore... dolje... pokušavaš promijeniti samo vanjske okolnosti... NIŠTA se ne događa...
I, tek kad zaviriš UNUTRA, vidiš da je otuda sve poteklo... i kada posložiš TU... sve se presloži i TAMO... i opet možeš hodati bez spoticanja...

Dodir

leptira...

tek ovlaš dotaknuo me krilima svojim, u prolazu...

i ostavio predivan trag nježnosti.

dlanovanje

Ugledah zvjezdano nebo i planetu i osjetih da je cijeli svijet doista u mojim očima, u umu... kao da je sve u meni i sve je malo, a opet i ja bijah malenom u svemu tome...

hvatač

Imam osjećaj često
da 'hvatam'
neke tuđe vibracije

i igram po njima,

slabeći...

a dok 'hvatam' Tebe,

sve je sasvim

u redu...

u pokretu

Kada valovi se dignu,
ne pokušavaj pobjeći...
umiri se u središtu

i čekaj,

osluškuj Tišinu.

Tek kada utišamo svoj um,

možemo čuti tajnu

koja čuči u nama.

(Pro)ljetni umor

Ponekad poželim
ostati,
vratiti se,

ali sjetim se

da to nije ono

što tražim,

što moje srce želi...

samo je umor u pitanju,

umor tijela koji sakriva Me.

Tabula rasa

U jednom trenutku

trebamo zaboraviti

sve što smo do sada naučili,

trebamo postati

„prazna ploča“

i dopustiti Njemu da ispiše

nepoznate nam

Riječi.