06.02.12.
refleks
kao niska
zrna sjećanja
stapaju se u događaje
bez kraja
stvarne
samo u mojoj glavi
pritišćem tipku
za bijeg
iz ugovora
koje pisali smo
od davnina
…
06.02.12.
refleks
kao niska
zrna sjećanja
stapaju se u događaje
bez kraja
stvarne
samo u mojoj glavi
pritišćem tipku
za bijeg
iz ugovora
koje pisali smo
od davnina
…
03.02.12.
pjena
ne, Dragi,
nisam Te zaboravila;
znam, nisi ni Ti mene;
čekaš,
dok ne sagradim
sve svoje kule u pijesku
i dok posljednji Val
ne izravna žalo
ostavljajući tek
pjene trag;
tad uzet ćeš
moje suze
u naručje
i pokazat mi
Dugu
02.02.12.
a ti?
prilaziš mi
kao figuri od stakla,
bojažljivo,
da ne pobjegnem…
dahom tvojim
bez daha ostajem,
u rukama tvojim
životu se predajem,
ogrnutu sobom
vodiš me
…