u mračna doba
iz svjetlosti lomača
kroz tjesnace škripova
prezreni
umovima tamnim
Ljubavlju
bez obzira
koliko se trudila
ne stavljati ljude
u ladice,
oni ne daju se van.
i guraju me,
unutra.
što i nije tako loše,
ako shvatiš
vrijednost unutarnjeg
naspram vanjskog.
i tako
u svemu oko sebe
pronađeš način...
tvoje slatke riječi
gorak mi okus
u ustima ostavljaju
kako da ti kažem
ono što čuti ne možeš
kako da ti pokažem
ono što vidjeti odbijaš
koliko puta
ponovit ćemo
igrokaz poznati
i hoće li ikad
doista pasti?