poigravanje

Tražio si
moje oči
dok nisi ih našao.
Konačno.

Tada...

Moj život se promijenio:

pod nogama trnje bješe,

ali oči bile ispunjene su zvijezdama.

Sada...

Moj znoj i oči moje krvavi su; 

dok moje srce ispunjavaš

Svojom ljubavlju.

Nedostajem Ti...

Izgubljeno lutam tamom...

dok ne postanem Ti.

u daljini

znaš da ne trebam Te

pored sebe, dok je moje srce

mirno, ispunjeno Tobom

(o udaljenostima...) 

zvijezda

pogledah prema Tebi

i ugledah Zvijezdu-padalicu;

al' zaboravih na želju – koji peh!

(o zvijezdama...)

Tajna

Gola pred Tobom

drhtim kao prut

na Dahu

Ništa se pred Tobom

sakriti ne može

niti to želim

Ono što želim jest

sloboda od straha i patnje

i otkrivanje Tajne

Tajne koja Istinu skriva.

na površini

jezero,

lopočev list,

svjetlost.

Jesam li lopoč ili žaba???

Iako mi je ljepša pomisao na lopoč, nego na žabu,

prihvaćam sve dijelove sebe, kako bih spoznala Sebe. I osjetila Mir.

svi putevi vode...

ponovno igra...

koju već sam igrala -

i već išla sam poznatim,
okolnim putem;
sad već prepoznajem
i, doista, nema potrebe
prolaziti ga ponovno,
ali greškom (?)
ili iz nedokučivog mi razloga (?)
Ili, možda, iz straha (?)
opet eto me tu,
na istom, obilaznom, putu;
oh, prepoznajem ga,
pitam za prečicu,
no opet zadnji dio
izbjeći ne mogu -
moram gore, dizalom,
ali – pod se diže, a strop ne –
visina prostora se smanjuje,
sve dok nisam gotovo
u horizontalnom položaju -
padam na koljena
puzajući izlazim van...

i ponovno sam u sobi

koju htjela sam izbjeći

na samom početku (!?)

i smijem se sebi -

jer, svi putevi vode...

iznad grada

šum crnogorice
miris potoka
ljetni pljusak

prazna čaša

Na rodeu života
izbačena iz sedla
(tur još boli)
A čaša moja
prazna je,
od Tebe.

Dragi,

kad ćeš je ponovno napuniti

Ljubavlju Svojom?

Suze me stigoše,

sa neba,

od sebe.

Moje srce

žeđa za Tobom,

ali prazno ostaje.

Što sam Ti dalje,

to si mi bliži,

no, kako da Te dotaknem?

Jer, čim približim se,
Ti nestaješ i gubiš se
u gomili;
gomili žednoj,
kao i ja;
gomili proždrljivoj,

baš kao ja...

nestaješ...

I odlazim,

i vidim Te bolje,

i osjećam da vidiš

i Ti mene,

i da žudiš,

kao i ja,

za onim što bol

(ra)stvara.

Svakog jutra

zemlja se umiva

kapima rose

i poziva

-

prođi kroz mene

dodirom svojim,

dotakni me

golotinjom svojom,

osjeti moj dah

dahom tvojim

-

budi jedno sa mnom

kao što ja sam

dio tebe

bol i/ili zadovoljstvo?

ili - otvaranje nesvjesnog

pokazao si mi

da proći moram

kroz bol

prepoznah u tome

trag

zadovoljstva

prihvaćanjem sebe

osjetih

mir

rastvorio se

moj cvijet

u vječnoj ljubavi

O, pastiru

pomno biraš, istražuješ, lupkaš, grebeš, dubiš, bušiš, okrećeš, promatraš, pušeš...
Frulu, potpuno praznu, uzimaš u ruke svoje, dišući Ljubav kroz nju.

Ne puštaš me - dok ne isprazniš moju čašu gorčine.

Tek tada možeš me ispuniti Sobom.

Ogrlica

... oku nevidljiva
guši me u snu
vrat mi poginjući
... rasteže svoje
duge, svilene,
neraskidive niti
oko ruku, nogu,
tijela,
sputavajući...

... dok ne otkrijem

kako čvor odvezati

o koji vječno zapinjem...

čvor kad razvežem,

sebe odvezujem,

dišem...

Ogrlicu nosim i dalje

ali težine nema više,

ni gušenja

... lagana,

na suncu

blista

Zmija ili uže?

Sjetih se zmije viđene na putu u šumi... zmije s porukom – da je sve iluzija... ali ona je bila toliko stvarna da sam zastala... i pomislila - ako možeš stvoriti tu zmiju pored mene, možeš stvoriti bilo što, pokazujući mi iluziju.

A ako možeš pokazati iluziju meni, možeš je pokazati bilo kome...

i dobih odgovor tko si...

Dan planeta Zemlja

osjećaš li

moje disanje

vidiš li

moju ljepotu

možeš li

zagrliti me

a da ne gušiš me?

3 minute i 54 sekunde

zamisli

da otvoriš ladicu
u koju si godinama
samo bacao stvari,
jedne preko drugih...

i jednog dana

otvorim tu ladicu,

prepunjenu,

i više je zatvoriti ne mogu

i kreneš slagati

... ostaviti...

... ili baciti...

što sa svim tim???

hoćeš li...
... pobacati sve, bez razlike...
... silom zatvoriti ladicu...
... promisliti - što ostaviti, što odbaciti...

hoću li...

moći prepoznati

što zaboravih

... na dnu

nekoliko puta...

uzmeš i ostaviš,

vratiš i promisliš,

... osjećaš i prisjećaš se

dok, konačno...
ladicu ne isprazniš
i sve ne iskoristiš!

... nešto za reciklažu

... nešto za zakapanje

... nešto za slanje dalje

dok se potpuno

ne oslobodiš...

... tereta

bez napora

Točno u podne

sjela sam

–

Kamen intuicije,

Sunce,

Beskonačnost,

Ime Tvoje,

Dah...

svjesna zvukova, mirisa, vjetra i topline izvana...

pomislih

-

nestaje, rastače se sve

što ne pripada

mome biću...

bez napora

ono kad

... osjetiš da je put čist...

Došla sam,

uronila u stazu,

nakon nekoliko koraka,

brza, skladna, lagana,

došla do središta...

osjetila

otvaranje, prihvaćanje, slobodu, mir...

i jednako tako, bez teškoća,

vratila se u svijet

i nastavila dalje...

I kratko upozorenje,

za budnost,

odbacivanje utega,

mogućnost podrške

i spremnost za neočekivanje...

... osjetiš podržavanje Sve-mira...

labud

Ponekad na valu, ponekad ispod,
svejedno plivam, plovim,
lovim dah i sunce, vjetar i kapi kiše...
i dišem, dišem,

jer 'ja sam to'

सो ऽहम्

so 'ham

pokušaji

Često pokušavamo kroz razmjenu riječi doći do suštine...
I, još se češće, zapetljamo u zvukovima riječi, i svojih i tuđih, misli, koje samo krenu izvirati...

U tišini je rješenje, a ne u buci...

... što me podsjetilo na koan...

„Ako je zvuk dvije ruke pljesak, što je zvuk jedne ruke?“

školjka

Primi

u svoju školjku

šum žubora vode

i ponesi ga

... olakšat će ti

Dušu

u vremenima suše...

... vibriram...

na najmanji šum,

najnježniji dodir,

na vlati trave,

na dah...

kao da sam

cijelo vrijeme

na rubu...

na rubu provalije...

... vibriram... u skladu s Tobom...

biti u

Nema drugog načina, osim ljubavi... jer sve ostalo je u suprotnosti...

Neka budem u Ljubavi, bez obzira što se događalo oko mene.

samoća?

Poistovjećivanje... prilagođavanje – svom Višem, a ne svom nižem biću... cijena može biti samoća svjetovna, ali je nagrada Ljubav iz dubine Duše.

slobodno?

Zašto se ne osjećamo slobodnima? Možda zbog dojma da se moramo ponašati po određenim obrascima da bi bili prihvaćeni, voljeni...

Istinska sloboda doista se može postići samo iznutra, a vanjska je ionako relativna... ali, nije loše poigravanje sa 'zakonima' koji vrijede samo za jednakije :)

sputavanje

... ako spadaš u 'stvorenja s posebnim potrebama',

onda je stavljanje u 'normalne okvire'

sputavanje, zar ne? ;))))

u krajnosti

snaga i nemoć istovremeno u meni...

cjenkanje?

možeš li novcem

platiti neprocjenjivo?

uvijek ćeš osjećati dug,

dok ne spoznaš čime ga vratiti.

neprocjenjivo

neprocjenjivim

vraćaš.

iron(wo)man?

pred trku

otpori

poticanje

pobjeda

usprkos

ponavljanje

razni ljudi

etape razne

potičem...

Putovanje

Bježala sam...

trčala...

u slobodu

Ostadoh sama,

jer suputnicima mojim

svidio se pogled samo,

ne i osjećaj...

Samopoštovanje i sreća

Zaslužujem li?

Svatko od nas zaslužuje biti sretan, ali hoćemo li biti sretni ovisi samo o nama samima... niti možemo ikoga učiniti trajno sretnim, niti trebamo biti tužni ako su drugi ljubomorni na našu sreću... sreća je u nama i svatko je treba sam pronaći i zadržati... možemo samo pomagati nekome da je pokuša prepoznati i možemo izbjegavati da rastužujemo (namjerno) nekoga, ali sve ostalo je izvan naše moći prema drugima.

Doista, svatko je kovač vlastite sreće...

A kad smo već kod kovača, sjetih se Matrice i gospodina Smitha... simbola ega našeg... Ego je tu da nas štiti, u ovom smrtnom svijetu, ali kad prijeđemo granice, kad strah počne dominirati i kad se poistovijetimo s egom, on gubi svoju zaštitničku funkciju i razara nas.

Kako ga pobijediti? ..:)